ŽIRI ZA PROJEKTE ZIDNIH NOVINA 2015

BORIS BAKAL

Kazališni/filmski redatelj, glumac, intermedijalni umjetnik, aktivist i pedagog.

Tijekom više od trideset godina njegove karijere stvara kazališne i filmske projekte, predstave, multimedijalne instalacije te pokreće kulturno-socijalno-političke inicijative koje su predstavili i/ili producirali festivali i manifestacije u više od 20 zemalja širom svijeta (između ostalih i Bologna Kulturna prestolnica Europe 2000., Dubrovačke ljetne igre, Praški Quadrienale, Bollwerk Belluard International/Fribourg, Eurokaz/Zagreb, BITEF/Beograd, MESS/Sarajevo, Borštnikovo srečanje/Maribor, Akcent/Prag i INTERFERENCIJE/Cluj, te mnogi drugi).                  

Piše, predaje i objavljivljuje tekstove o umjetnosti i kulturnim politikama u zbornicima, časopisima i dnevnicima u Italiji, Hrvatskoj, Njemačkoj, Srbiji, Belgiji, USA, UK i Nizozemskoj.                                                                                                  

Kao gostujući predavač izlagao je na više univerziteta (New York, Columbia, Perugia, SACi-Firenca, Leiden, Exeter, Kent, Prag, itd.) te brojnim simpozijima, konferencijama i tribinama.       

On je takođe su-osnivač umjetničkih i aktivističkih platformi poput Bacača Sjenki, Orchestra Stolpnik, Letećeg sveučilišta, Antiratne Kampanje Hrvatske te Saveza Operacija Grad.

IGOR KUDUZ


Rođen u Zagrebu 1967. 1995. diplomirao na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2008. upisuje postdiplomski studij vizualnih komunikacija na Akademiji likovnih umjetnosti i oblikovanja u Ljubljani sa magistarskim radom “Knjiga kao objekt”. Izlagao na izložbama i video festivalima u Zagrebu, Splitu, Ljubljani, Clermont-Ferrandu, Bonu, Budimpešti, Berlinu, Aachenu, Dessau, Tirani, Kairu, Trstu, New Yorku... U svom radu većinom koristi crtež, video i fotografiju. Od 1995. vodi uspješan studio za vizualne komunikacije specijaliziran za izdavačke i izložbene projekte. Surađuje sa većim brojem kulturnih institucija, galerija i muzeja na izložbenim projektima i oblikovanju publikacija i vizualnih identiteta za što je dobitnik brojnih međunarodnih nagrada i priznanja. Suradnja je ostvarena sa institucijama: Muzej suvremene umjetnosti Zagreb; Institut za povijest umjetnosti; Klovićevi dvori; Institut za suvremenu umjetnost, Hrvatski filmski savez, Hrvatski fotosavez, Gliptoteka HAZU; Hrvatsko društvo likovnih umjetnosti; Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb; Profil; Meandar; Hrvatsko društvo arhitekata i dr. Surađuje na izdavačkim projektima sa uglednim međunarodnim kulturnim institucijama: Museum of Modern Art New York (MoMA); časopis za suvremenu fotografiju Camera Austria, Beč; Centre Georges Pompidou, Pariz; Ludwigsmuseum, Budimpešta, Museum Bochum, Goethe-Institut... 2007. realizira kustoske koncepcije “Volimo li gledati druge ljude?”, izložbe suvremene hrvatske fotografije u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu te retrospektivnu izložbu Ante Kuduza: ‘50’60’70’80’90’00, u Gliptoteci HAZU, Zagreb. 2011. realizira kustoske koncepcije izložbe “Ante Kuduz: Razgovor” u Galeriji Waldinger i Galeriji Kazamat u Osijeku te istoimenu izložbu i donaciju Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli. Od 2013. predavač na Sveučilištu Sjever, Odjel za medijski dizajn, Koprivnica Jedan od osnivača Instituta za suvremenu umjetnost. Član Stručnog savjeta Hrvatskog fotosaveza. Član Upravnog odbora Hrvatskog dizajnerskog društva. Živi i radi u Zagrebu. 

MARE ŠULJAK


Mare Šuljak je vizualna umjetnica iz Dubrovnika. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Zlatka Kesera.

Sudionica je mnogih samostalnih i skupnih izložbi, umjetničkih kolonija, radionica i filmskih festivala u Hrvatskoj i inostranstvu. Dobitnica više domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada.

Članica je HDLU i Kinokluba Zagreb.

Živi u Zagrebu i djeluje na polju video umjetnosti, grafičkog dizajna, ilustracije i edukacije.

Od 2009. surađuje sa Bacačima Sjenki kao su-autor i koordinator projekta te grafički dizajner.



LEJLA TOPIĆ

Leila Topić rođena je 3. ožujka 1972. u Zagrebu. Diplomirala je Povijesti umjetnosti i Komparativnu književnost pri Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Surađivala je na brojnim izložbenim projektima poput projekta Sanje Iveković “Tražim broj svoje majke” za Documentu 11, u Kasselu, 2002. projektu Sanje Iveković „Nevidljiva skulptura“ u austrijskom Rorbachu, ciklusu izložbi pod nazivom “Neprilagođeni” u koncepciji Tihomira Milovca predstavljenih u Moskvi, Skopju i Berlinu ili u „Pilotu 04“ za zagrebački Muzej suvremene umjetnosti.

Organizirala je brojne samostalne izložbe odnosno grupne izložbe poput Renate Poljak, Tomislava Buntaka, Miroslawa Bałke, (zajedno s Brankom Franceschijem) „Video galerije“ u javnom prostoru, „5+ - izložba nagrađivanih studenata ALU“ u Gliptoteci HAZU-a ili „Povratak u budućnost – 40 godina Galerije SC“, u Galeriji Studentskog centra(zajedno s Anom-Marijom Koljanin) ili „L'amour du risque“ u MSU.

Održala je predavanja o hrvatskoj suvremenoj vizualnoj sceni u Cardiffu, Dublinu i Tokiju te objavila brojne eseje i intervjue s umjetnicima, kritičarima i kustosima u „Vjesniku“ odnosno u stručnim časopisima poput ČIP-a, „Zareza“, „Orisa“ ili „Konture“ te za emisiju „Triptih“ 3. programa Hrvatskog Radija ili za emisiju o suvremenoj umjetnosti HTV-a „Transfer“. Surađivala je kao članica žirija u AICA-inom prosudbenom odboru za izložbe Zagrebačkih salona, stručnom žiriju trijenala kiparstva i „Vjesnikovoj“ nagradi za likovnu umjetnost. Autorica je brojnih predgovora samostalnim i grupnim izložbama te ko-autorica monografije o Galeriji Studentski centar (zajedno s Darkom Glavanom).

Trenutno radi kao kustosica u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti te nastoji doktorirati pri Filozofskom Fakultetu na studiju Znanosti o književnosti.  

SANDRA USKOKOVIĆ


Sandra Uskoković rođena je 1971. u Dubrovniku. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu Zagreb - Odsjek za povijest umjetnosti.

Radila je kao istraživač i stipendist u  Međunarodnom centru za konzervaciju i restauraciju (ICCROM), Rim (2003) i UNESCO,  Pariz (2005-2006). Magistrirala je na George Washington University (2004). Doktorirala je 2010.godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na Odsjeku za povijest umjetnosti.

Docentica je na Sveučilištu Dubrovnik, Odjel za umjetnost i restauraciju.

Svoje interese za likovno i literarno objedinjuje pišući članke i recenzije za niz domaćih i stranih časopisa (Prostor, Zarez, Odjek, i ostali književni i drugi časopisi).

Sudionica brojnih međunarodnih stručnih konferencija i simpozija u SAD-u, Aziji i Europi (Chicago, Singapore, Tokio, Ghent, Barcelona, Madrid, Varšava, Moskva, Leipzig i Berlin). Objavila je knjige Moderna arhitektura Dubrovnika kao kulturna baština (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2009) i Suvremena arhitektura u povijesnom ambijentu, Uvažavanje ili ignoriranje konteksta? (Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2013). 

Sandra Uskoković je također ekspertni član za ICOMOS-ovog (međunarodni komitet za spomenike i prostore; nakon UNESC-a druga instanca svjetske baštine) komiteta za modernu baštinu.