BORIS
BAKAL
Kazališni/filmski
redatelj, glumac, intermedijalni umjetnik, aktivist i pedagog.
Tijekom
više od trideset godina njegove karijere stvara kazališne i filmske
projekte, predstave, multimedijalne instalacije te pokreće
kulturno-socijalno-političke inicijative koje su predstavili i/ili
producirali festivali i manifestacije u više od 20 zemalja širom
svijeta (između ostalih i Bologna Kulturna prestolnica Europe 2000.,
Dubrovačke ljetne igre, Praški Quadrienale, Bollwerk Belluard
International/Fribourg, Eurokaz/Zagreb, BITEF/Beograd, MESS/Sarajevo,
Borštnikovo srečanje/Maribor, Akcent/Prag i INTERFERENCIJE/Cluj, te
mnogi drugi).
Piše,
predaje i objavljivljuje tekstove o umjetnosti i kulturnim politikama
u zbornicima, časopisima i dnevnicima u Italiji, Hrvatskoj,
Njemačkoj, Srbiji, Belgiji, USA, UK i Nizozemskoj.
Kao
gostujući predavač izlagao je na više univerziteta (New York,
Columbia, Perugia, SACi-Firenca, Leiden, Exeter, Kent, Prag, itd.) te
brojnim simpozijima, konferencijama i tribinama.
On je takođe su-osnivač umjetničkih i aktivističkih platformi
poput Bacača Sjenki, Orchestra Stolpnik, Letećeg sveučilišta,
Antiratne Kampanje Hrvatske te Saveza Operacija Grad.
IGOR
KUDUZ
Rođen u Zagrebu 1967. 1995. diplomirao na grafičkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. 2008. upisuje postdiplomski studij vizualnih komunikacija na Akademiji likovnih umjetnosti i oblikovanja u Ljubljani sa magistarskim radom “Knjiga kao objekt”. Izlagao na izložbama i video festivalima u Zagrebu, Splitu, Ljubljani, Clermont-Ferrandu, Bonu, Budimpešti, Berlinu, Aachenu, Dessau, Tirani, Kairu, Trstu, New Yorku... U svom radu većinom koristi crtež, video i fotografiju. Od 1995. vodi uspješan studio za vizualne komunikacije specijaliziran za izdavačke i izložbene projekte. Surađuje sa većim brojem kulturnih institucija, galerija i muzeja na izložbenim projektima i oblikovanju publikacija i vizualnih identiteta za što je dobitnik brojnih međunarodnih nagrada i priznanja. Suradnja je ostvarena sa institucijama: Muzej suvremene umjetnosti Zagreb; Institut za povijest umjetnosti; Klovićevi dvori; Institut za suvremenu umjetnost, Hrvatski filmski savez, Hrvatski fotosavez, Gliptoteka HAZU; Hrvatsko društvo likovnih umjetnosti; Akademija likovnih umjetnosti, Zagreb; Profil; Meandar; Hrvatsko društvo arhitekata i dr. Surađuje na izdavačkim projektima sa uglednim međunarodnim kulturnim institucijama: Museum of Modern Art New York (MoMA); časopis za suvremenu fotografiju Camera Austria, Beč; Centre Georges Pompidou, Pariz; Ludwigsmuseum, Budimpešta, Museum Bochum, Goethe-Institut... 2007. realizira kustoske koncepcije “Volimo li gledati druge ljude?”, izložbe suvremene hrvatske fotografije u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu te retrospektivnu izložbu Ante Kuduza: ‘50’60’70’80’90’00, u Gliptoteci HAZU, Zagreb. 2011. realizira kustoske koncepcije izložbe “Ante Kuduz: Razgovor” u Galeriji Waldinger i Galeriji Kazamat u Osijeku te istoimenu izložbu i donaciju Muzeju suvremene umjetnosti Istre u Puli. Od 2013. predavač na Sveučilištu Sjever, Odjel za medijski dizajn, Koprivnica Jedan od osnivača Instituta za suvremenu umjetnost. Član Stručnog savjeta Hrvatskog fotosaveza. Član Upravnog odbora Hrvatskog dizajnerskog društva. Živi i radi u Zagrebu.
MARE
ŠULJAK
Mare
Šuljak je vizualna umjetnica iz Dubrovnika. Diplomirala je na
Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Zlatka Kesera.
Sudionica
je mnogih samostalnih i skupnih izložbi, umjetničkih kolonija,
radionica i filmskih festivala u Hrvatskoj i inostranstvu. Dobitnica više domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada.
Članica
je HDLU i Kinokluba Zagreb.
Živi
u Zagrebu i djeluje na polju video umjetnosti, grafičkog dizajna,
ilustracije i edukacije.
Od
2009. surađuje sa Bacačima Sjenki kao su-autor i koordinator projekta te grafički
dizajner.
LEJLA TOPIĆ
Leila Topić rođena je 3. ožujka 1972. u Zagrebu. Diplomirala je Povijesti umjetnosti i Komparativnu književnost pri Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Surađivala je na brojnim izložbenim projektima poput projekta Sanje Iveković “Tražim broj svoje majke” za Documentu 11, u Kasselu, 2002. projektu Sanje Iveković „Nevidljiva skulptura“ u austrijskom Rorbachu, ciklusu izložbi pod nazivom “Neprilagođeni” u koncepciji Tihomira Milovca predstavljenih u Moskvi, Skopju i Berlinu ili u „Pilotu 04“ za zagrebački Muzej suvremene umjetnosti.
Organizirala je brojne samostalne izložbe odnosno grupne izložbe poput Renate Poljak, Tomislava Buntaka, Miroslawa Bałke, (zajedno s Brankom Franceschijem) „Video galerije“ u javnom prostoru, „5+ - izložba nagrađivanih studenata ALU“ u Gliptoteci HAZU-a ili „Povratak u budućnost – 40 godina Galerije SC“, u Galeriji Studentskog centra(zajedno s Anom-Marijom Koljanin) ili „L'amour du risque“ u MSU.
Održala je predavanja o hrvatskoj suvremenoj vizualnoj sceni u Cardiffu, Dublinu i Tokiju te objavila brojne eseje i intervjue s umjetnicima, kritičarima i kustosima u „Vjesniku“ odnosno u stručnim časopisima poput ČIP-a, „Zareza“, „Orisa“ ili „Konture“ te za emisiju „Triptih“ 3. programa Hrvatskog Radija ili za emisiju o suvremenoj umjetnosti HTV-a „Transfer“. Surađivala je kao članica žirija u AICA-inom prosudbenom odboru za izložbe Zagrebačkih salona, stručnom žiriju trijenala kiparstva i „Vjesnikovoj“ nagradi za likovnu umjetnost. Autorica je brojnih predgovora samostalnim i grupnim izložbama te ko-autorica monografije o Galeriji Studentski centar (zajedno s Darkom Glavanom).
Trenutno radi kao kustosica u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti te nastoji doktorirati pri Filozofskom Fakultetu na studiju Znanosti o književnosti.
SANDRA
USKOKOVIĆ
Sandra
Uskoković rođena je 1971. u Dubrovniku. Diplomirala je na
Filozofskom fakultetu Zagreb - Odsjek za povijest umjetnosti.
Radila
je kao istraživač i stipendist u Međunarodnom centru za
konzervaciju i restauraciju (ICCROM), Rim (2003) i UNESCO, Pariz
(2005-2006). Magistrirala je na George Washington University (2004).
Doktorirala je 2010.godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u
Zagrebu, na Odsjeku za povijest umjetnosti.
Docentica
je na Sveučilištu Dubrovnik, Odjel za umjetnost i restauraciju.
Svoje
interese za likovno i literarno objedinjuje pišući članke i
recenzije za niz domaćih i stranih časopisa (Prostor, Zarez, Odjek,
i ostali književni i drugi časopisi).
Sudionica
brojnih međunarodnih stručnih konferencija i simpozija u SAD-u,
Aziji i Europi (Chicago, Singapore, Tokio, Ghent, Barcelona,
Madrid, Varšava, Moskva, Leipzig i Berlin). Objavila je knjige
Moderna arhitektura Dubrovnika kao
kulturna baština
(Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2009) i Suvremena
arhitektura u povijesnom ambijentu, Uvažavanje ili ignoriranje
konteksta? (Izdanja
Antibarbarus, Zagreb, 2013).
Sandra
Uskoković je također ekspertni član za ICOMOS-ovog (međunarodni
komitet za spomenike i prostore; nakon UNESC-a druga instanca
svjetske baštine) komiteta za modernu baštinu.